Azra & Johnny Štulić

06.08.2006., nedjelja

I tu bi...

...završila priča o Azri. Štulić je sretan, ili se predstavlja takvim, u Nizozmskoj, neće se vjerovatno nikada vratiti. Leiner provodi dane u Zagrebu, bavi se svim i svačim, organizira koncerte koji nikada neće biti ni približno dobri kao najlošiji Azrin koncert. Hrnjak cjepa drva negdje u Mađarskoj i ima sretnu obitelj sa 6000 djece i k tom još krivo tumači Bibliju, a u podrumu čuva puno toga iz vremena Azre. Ostali smatram da nisu vrijeme spomena... Do viđenja, i ostajmo dobri... Možda se jednog dana sretnemo na koncertu... wave
- 11:37 - Komentari (42) - Isprintaj - #

15.07.2006., subota

Čovek koji živi rokenrol

Poslednji put sam se čuo sa Džonijem kada su se proneli glasovi da dolazi jer snima film. "Aman, pa ja nemam ni pasoš, nemam ni državu da bih imao pasoš, kako da dođem?" odgovorio mi je iz Holandije, gde je otišao u predvečerje raspada Jugoslavije.
Džoni Štulić: lider "Azre", čovek koji nije samo svirao rokenrol. On je živeo rokenrol. Kad je na talasu novog talasa postao poznatiji i van zagrebačkog društva okupljenog oko "Kulušića", za manje od tri godine snimio je čak devet albuma! U jednom dahu nam je dao sve što je godinama stvarao. Posle je prešao u drugu krajnost - kada niko više nije snimao singl ploče on je počeo da izbacuje pesme na malim pločama. Kako neka nastane, onako još vruću, on je snimi. Koketirao je sa šansonama, narodnom muzikom, Bobom Dilanom, a opet je sve ostao rokenrol. Prvi je držao koncert od tri sata, tri furiozna sata, u kojima nema mesta ni za ćaskanje s publikom, ni za pauzu između numera, ni za bis. Kako, uostalom, i da svira bis kad je već dao sve od sebe.
Od imovine je posedovao samo gitaru i vokmen, stanovao uglavnom kod prijatelja. A bilo ih je tada dosta; čast je bila poznavati Džonija; podnositi njegovu plahu narav. Ta narav ga je i odvela u Holandiju, onda je počelo i da se puca, on se skrasio i sve češće se prihvatao pera umesto gitare. Slao mi je pesme o Miloševiću i Tuđmanu u jalovoj nadi da će to neko možda i objaviti. Ovde ga, čini se, nisu zaboravili - u Beogradu su izdavali njegove diskove, u Zagrebu takođe, tamo nedavno snimili i film o njemu (bez njega, naravno). Čini se da nikome ne nedostaje - ovako je lagodno štancovati diskove, uzimati novac, a ništa ne davati.
Džoni može da se jedi, a ko ga jebe, kredo je već godinama u svim krajevima bivše nam domovine. A on i dalje nema pasoš, iako ima pravo na tri naša - jedno po rođenju, drugo po stanovanju, treće po nacionalnosti; pride verovatno i jedan holandski.
Jer, ne zaboravite: Džoni je čovek koji živi rokenrol.
- 23:53 - Komentari (10) - Isprintaj - #

10.07.2006., ponedjeljak

Putopis - jedan susret sa Džonijem Štulićem

A onda božije sirene zaustavljaju promet...

Nekako u to vreme, Antonije Pušić, jedriličar iz Novog, rešio je da se oproba kao građevinski radnik baš u Amsterdamu i znam da me je užasno uzbuđivalo što je taj čovek tu u istom gradu te sam glasno tripovao kako ću da kupim sprej i napišem grafit "RAMBO, VRATI SE!" Na to se Mara iz onog svog mira prenu na tren i reče: "Pa i Džoni je tu." Udarila mi je krv u glavu

piše: Sergej Trifunović

NISKA BISERA: U više navrata pokušavali su da mi iz usta iščupaju priču o tome kako sam posetio Džonija. Pogotovu vazda gladni mediji (ah kakva sila, jadna bila, sram i bijeda zauvijek!) i nikad mi se nije dalo da pričam o tome pre svega iz poštovanja prema čoveku, jer sam jedan od retkih Pinkija koji je video Tita u intimnom okruženju, njegovom nizozemskom domu gde se, pre sad već mnogo godina, sklonio od svih nas, površnih sisača krvi i loših konzumenata poezije. Drugo, kad te neko (ko te uz to prvi put u životu vidi) primi u kuću i bude dobar domaćin, pa mu još i "zapišaš zahod", onda je prosto nepristojno pričati o tome tako javno, to je kao da te je ugostio a ti posle trubiš kako si ga video u gaćama. Verovatno to ide otud što sam i sam, budući javna ličnost, izložen bolesno radoznalim pogledima bez ikakvog poštovanja prema dostojanstvu i pravu na intimu ličnosti, te specijalno gadljiv i osetljiv na njih. Sada, međutim, kada posle određenog broja godina koje su prošle imamo tzv. vremensku distancu i još važnije blagoslov autora (zna se ko je autor, ja to nisam, ja sam samo srećni svedok događaja), to se doima mnogo lakše. Naposletku, stalno mi je bila u glavi ona priča kada je Tomas Man išao da poseti svog prijatelja Hermana Hesea, došao do njegove kapije na kojoj je pisalo: "Molim vas nemojte me posećivati", okrenuo se i bez reči otišao. Eto pravog primera poštovanja i ljubavi! No dosta sranja, krenimo redom:

BOCE S BENZINOM SU NAPUNjENE: U zimu 1998. godine snimao sam film u Parizu i onako natankovan parama i jadima, poželeh da se dobro provedem bez zadrške moj pobro, te pozvah svoje prijateljice, jedva punoletnu M. V. i jedva punoletniju I. M. koje su se interreilom za nekoliko dana stvorile u blatnjavom gradu svetlosti. Novu 1999. dočekasmo nekako bučno, u gomili ljudi (nije nužno znati za sve) a onda se povukosmo u mir ateljea moje drugarice Marije, slikarke, gde smo meditirali uz obilnu pomoć nesvrstane braće iz Maroka, po vasceli dan jedući kinesku klopu i slušajući ploče na raspalom plastičnom gramofonu, ponajviše Balkansku rapsodiju. Dolazeći u atelje u dvorištu, jedva punoletna M. V. ugledala je parkiran žuti BMW iz 1968. i ushićeno uzviknula: "Oh kako bi bilo lepo da se mi u ovoj žutoj osi sad odvezemo do Amsterdama." Tako je nekako krenula da klija ta ideja o poseti holandskoj prestonici. Marija je pozvala svog komšiju iz ateljea pored, fotografa Manua, koji je došao, video M. V. sa onim njenim okicama, momentalno se zaljubio i rekao: "Nema frke, dajte mi samo pola sata da se spremim." I guess what: za cirka pola sata mi smo bili u žutom BMW-u iz 1968, koji je, naravno (kao i u svakom dobrom filmu), pripadao baš Manuu.
Dobri Manu, koji se skidao (kao i još neki prisutni) sa teških maligana, iskazao je fascinantnu sposobnost da drži volan sa dva prsta malića i salta neverovatnom brzinom po svih pet traka od Pariza do Amsterdama, a sa ostalim raspoloživim prstima mota džointe. Mnogo istih kasnije i mi smo noć u gradu salonskih stremljenja zamenili pločnicima punim baruta...

NEŠTO KAO FLASH: U Amsterdam, grad kurvi i mornara, turistizirane narkomanije, sa jedva 40 sunčanih dana u godini i kućama bez zavesa, stigli smo tačno na Badnje veče 1999. Bacili smo sidro u prvoj mehani koja nam se učinila, dohvatili jelovnike u ruke, poručili čajeva, kolačića, zero-zeroa, zelene salate i pečuraka (prethodno smo nešto jeli, ne valja se drogirati na prazan stomak!) te onako natankovani i dobro raspoloženi udarismo u šarenoliku priču; ja sam sve vreme pevušio nešto, čini mi se baš sa Rapsodije, M. V. i I. M. su se predale bezrezervnom uživanju životu; Marija je kontemplirala; a predobri Manu sa onom svojom smešnom vunenom kapicom sa ušima koje su landarale, ćutao je i pravio rakete zemlja–vazduh–zemlja.
Nekako u to vreme, Antonije Pušić, jedriličar iz Novog, rešio je da se oproba kao građevinski radnik baš u Amsterdamu i znam da me je užasno uzbuđivalo što je taj čovek tu u istom gradu te sam glasno tripovao kako ću da kupim sprej i napišem grafit "RAMBO, VRATI SE!"
Na to se Mara iz onog svog mira prenu na tren i reče: "Pa i Džoni je tu."
Udarila mi je krv u glavu.
Koliko sam bio uzbuđen Rambovom blizinom, toliko me je svest o Štulićevoj zanemela.
Wow, rekoh. Branimir.
Branimir, reče Marija. Možemo da ga zovnemo, mislim da imam tu broj, reče opet pošto je negde i nekad prijateljevala s njim, pedantno iskopa notes, a ja se glasno zapitah nije li možda kasno, s obzirom na to da je već pola sata po ponoći.
"Đavo ne spava", zakikota se Marija i mi smo minut kasnije ubacivši karticu u public phone iz tog isto zadimljenog čađavog bara, sa nekakvih visokih barskih stolica, okrenuli broj.

ZNALI SU GDJE ĆE ME NAĆI: Mara je zalemila slušalicu za uvo i jednim pokretom ruke namestila kosu, kao da se nesvesno doterala za taj čin. Nas troje smo se načičkali u buket oko nje, ne dišući. Manua se, naravno, sve to uopšte nije ticalo, on nije imao pojma s kim pričamo i dalje je oblizivao svoje rakete i prosto mu je prijalo naše društvo.
"Halo Džoni!?", klinku Mara razdragano i cela kafana se pretvorila u veliki kruškoliki mišić koji je pumpao krv. "Marija je... ne, evo me u Amsterdamu sa nekom ekipom... da, sa prijateljima... šta radiš?"
Tako ću se osećati još samo jednom u životu, pet godina kasnije kada je neko pored mene razgovarao telefonom sa Marlonom Brandom, svega nekoliko meseci pre nego što je najveći među najvećima otišao u večna lovišta.
"...Super... slušaj, voleli bismo da te vidimo, jesi li raspoložen za posete?"
Budi Johnny, budi molim te, pomozi Bože, koji je danas dan, valjda nije petak, jer on petkom obično ne podnosi ljude i mrzi ga da plaća za čekanje u redu i mrzi da ga zbog toga vode za ruke...
Neverovatno koliko mozak može da bude brz u nekim situacijama, ni izbliza kao mozak onog s druge strane slušalice, u šta ću se kasnije uveriti, strpljenja dragi čitaoci.
"Ma svega ima... ima li šta? Ima li stranaca?! Pa tu je samo moj prijatelj Francuz, Man... zašto?" Pogledala nas je, a to lice nije odavalo radost. Za trenutak su sve lađe potonule. Čekaj miki, imamo podmornicu! Daj mi slušalicu, pokazujem Mariji, čekaj hoće Sergej da te čuje, reče ona kao da je to sasvim normalno i kao da smo zajedno išli u školu.
Kada nešto srcem želiš to mora da se ostvari, kaže moja majka. Jedna je majka. A bio je i Božić. Odjednom me je preplavio neverovatan talas pozitivne energije. "Halo Džoni!", viknuh razdragano u slušalicu.
"Zdravo Sergej!", viknu on, ništa manje razdragano kao da je to sasvim normalno i kao da smo zajedno išli u školu.
Tko zna šta sam dalje mleo...
"Čuj, nije nikakav problem, ja sam doma, radim i neću spavati cijelu noć i da nema stranaca, ali Marija veli da je tu nekakav Francuz, a meni se večeras ne da pričat’ engleski", reče on sa nesmanjenim raspoloženjem.
"Ma jok, nema veze, Manu je tres superbe, on uopšte i ne priča, sa nama je na terapiji, samo ćuti i mota!", rekoh ja sa nesmanjenom žestinom i ništa ne slagah. Malo sreće ponekad, igrao sam crveno.
"Pa dobro čuj, reče on, ok, ali meni se stvarno ne da pričat’ engleski!"
"Veruj mi, ako ti se ne priča uopšte ne moraš da pričaš! Mi bismo samo jako voleli da te vidimo".
Žeton kao sladoled, lijepio se za moj sto.
"OK!"
Dok ovo pišem pada mi na pamet nešto što nam reče jedan Branislav, predivni Ciga Jerinić: "Talenat je ružna i strana reč i ne znači mnogo. Darovit je divna i tačna reč, sa punijim i obimnijim značenjem. To znači da onaj ko je darivan od Boga, još i daruje!"
Branimir Johnny Štulić, jedan od najdarovitijih izdanaka u Božijoj bašti.
Fantom slobode. I mi smo bili darivani.
I bili smo na putu.

PUT ZA KATMANDU: "Ljudi, mi u stvari idemo na Hadžiluk, ovo je Hadžiluk!", rekao sam u kolima, verovatno više hiljada puta i svi moji saputnici se, histerični od uzbuđenja, složiše, osim Manua koji nije išao na Hadžiluk već u Roterdam, odnosno Houten. I mi smo se zaista tako i osećali, kao što je George Harrisson pričao da su se on i njegovi drugari John, Paul i Ringo osećali kad su išli da posete Elvisa. Histerični i ludi, od uzbuđenja i vina, konstantno se smejući, zaboravili gde su uopšte pošli. I mi smo, dok se sat vremena kasnije nismo sudarili sa tablom na kojoj je pisalo Houten, skrenuli desno, a onda – kružni nasip. Mrkli mrak, prst pred nosom se ne vidi i mi kao budale beskrajno kružimo oko kružnog nasipa.
Zovemo Džonija. "Halo Džoni, evo našli smo nasip kružimo oko njega kao nenormalni, ‘oćeš li majke ti da nam kažeš gde je taj izlaz ne možemo da ga nađemo!?"
"Jebiga, morate nastavit kružit’, ja vam ne mogu pomoći, ne vozim, moja žena vozi, morate nastavit kružit!"
Razvićemo tamna jedra na vetru, prokleta mogućnost izbora mora da postoji, kružićemo do zore ako treba, počinje blaga nervoza, i odjednom Manu vikne: Land ho! I eto puta koji se račva iz nasipa, a to nam je najmanje četvrti krug i tu smo više puta prošli i zakleo bih se da ga maločas tamo nije bilo. Ulazimo u oranicu-kovanicu i tamo nas pred kućom belom i uličnom svetiljkom – čeka nas domaćin.

AKO ŽELIŠ DA SAZNAŠ, PRISTANI NA SVE: Interesantno, sećam se svakog živog detalja osim tog ulaska u kuću. Verovatno smo se trudili da budemo tihi jer nas je Džoni upozorio da mu žena spava na spratu. "Jebiga, moraš bit’ pažljiv prema onom tko te hrani", prokomentarisa pomirljivo i svi posedasmo. Mi deca čuč – na patos, a Marija i Manu na trosed. Fina dnevna soba, uključen kompjuter, Džoni upravo piše knjigu o Aleksandru Makedonskom, akustična gitara na stalku. Naš domaćin je pravi domaćin, naravno, pita nas šta pijemo, iznosi neko dobro crno vino, ne mrzi ga ni da muti nes kafu u ovo doba noći, ja odlazim u toalet i verovatno od uzbuđenja i stanja u kom sam, želje da se što pre ispraznim i vratim na mesto istorijskog susreta, činim promašaj koji neće ostati neprimećen. Džoni je u nekakvim belim pantalonama, u kućnoj varijanti sa puloverom, duge sada već prosede puštene kose. Prvo što mi pada u oči, kao i kada sam ga prvi put u životu video, jeste to ogromno visoko čelo. Čini se da mu je cela glava u čelu. Zapravo veće čelo u životu nisam video. Ako je istina, dozvolićete mi da opet citiram svoju majku, da je visoko čelo znak inteligencije, ništa tačnije u ovom slučaju! Naš domaćin sede u stolicu tako da može sve da nas vidi, počinje da govori, jako odmereno i polako i ja primećujem jednu vidljivu dozu stidljivosti koju tumačim kao odraz lepog vaspitanja, te počinjem i sam malo da se stidim što smo, eto, toliko insistirali da dođemo u pola noći. Nema potrebe, i njemu je drago. "Eto, ja se zovem Branimir, Brane, Džoni, kako god hoćete, imam 44 godine, rođen sam u Skoplju, tamo živeo toliko i toliko godina, u Zagrebu toliko i toliko, u Beogradu proveo toliko i toliko, onda Holandija..." Sve nam to taksativno nabraja i lupivši dlanovima po kolenima kao da se najednom smorio od te priče, diže glavu (do tad je uglavnom nekako gledao u pod) podiže i glas i zaključi: "Eto to je ukupno 44 godine."
I ne zaboravih vam reći da zovem se Džoni...
Detaljno predstavljanje, nema šta, sad je bio red na veselim noćnim posetiocima da uzvrate na isti način, pošto sem Marije nikoga ni ne znam." M. V. i I. M., koje su ga sa patosa nekako bezobrazno gledale, rekoše kratko šta studiraju ne skidajući osmehe s lica. On se na to okrenu prema meni i reče: "A ti?"
"Ja sam glumac", procedih nekako kroz zube, nelagodno se promeškoljih.
"Auu...", smršti se Brane. "Šta će ti to?"
"Pa, jebiga, od nečeg mora da se živi", slegnem ramenima, neiznenađen njegovom reakcijom, jer pamtim ono: sačuvaj me Bože kuge, rata i glumaca.
"Ne volim ti ja glumce", reče on, a ja ni ne pokušah da branim esnaf, jer naš ni sam vrlo često ne volim.
"Ja sam ti bio ’82. u Americi sa Oslobođenjem Skoplja, Ristićem, Šerbedžijom i tom ekipom. Koji je to licemjerni polusvijet jebote, njih dva se posvađaju, pomisli čovjek sad će biti nešto, pobit’ će se barem, ne smejem ti, oni se poslije pola sata ljube u guzicu, katastrofa!", napravi kiselu facu, te promjeni temu. Ne znam za Ristića i Šekija, ali vidjeh generalno dosta licemjerja u ovom poslu. Katastrofa čoveče!
"Jeste li donijeli nešto iz tog Amsterdama", pita odlazeći u kuhinju po krpu jer je neko prosuo vino, a to nisam bio ja (najteže će biti ubediti u ovo one koji me znaju).
"Imamo šita."
"O, dop!"
"Nije dop, nego šit."
"Pa to je dop."
"Ne, dop je heroin, a šit je hašiš", počeh da pametujem.
"Dop je šit, a heroin je budalaština", poklopi me ljubazni domaćin zajedno sa flekom na podu. A onda je razdjelio blagoslov i smotao đoju "dopa", i razgovor je krenuo mnogo opuštenije i u više pravaca. O malom i velikom nogometu, bivšim jugoslovenskim prostorima prema kojima ima svojevrsno gađenje i totalno pokidane veze, poglavito prema Zagrebu (nije ni čudo, s obzirom na to da ga je Jugoton sramno opljačkao a kasnije su taj primer sledile i neke druge izdavačke kuće) o Ilijadi i Odiseji, te novoj knjizi o Acetu Makedonskom. U jednom trenutku je pustio Bitlse, dohvatio gitaru, krenuo da prebira po žicama i mada sam ja intimno najviše priželjkivao takav tok večeri, to se jednostavno nije dogodilo. Brzo ju je vratio u stalak, prosto više nije bio takav, prvenstveno zbog M. V. i I. M. mladih nafuranih goa-trenserki koje su me sve vreme ismejavale i zvale "Oxford town", po pesmi Dilana koga sam baš u Parizu otkrio i neprestano pevušio. Anyway, nije ni bilo bitno. Jugoslovenski Dilan, da parafraziram Tomu Grujića, prvi Srbin na Mesecu (bar posle Tesle), sedeo je preko puta mene. Onda nas je ponaosob pitao šta smo u horoskopu i iskazao začuđujuće interesovanje za astrologiju. Pritom se svakih petnaestak minuta okretao Manuu i govorio: "Sorry, I told them. I’m really sorry", što se odnosilo na ono "ne mogu večeras pričat engleski". Ovaj je samo odmahivao glavom i rukama u fazonu "nema frke samo vi uživajte".
Žarko sam želeo da znam njegovo mišljenje o nekim pak njegovim kolegama, posebno onim koje sam cenio, pa se u toku razgovora na temu zagrebačke rokenrol scene, usudih da izletim: "Rundek je genije." Mada znamo da po njegovom sopstvenom mišljenju posle Bitlsa, Hendriksa i njega, nema baš mnogo toga vrednog pomena, nije protivurečivo. "Pa da, on je onak’... neki kubizam..." (mada ako sam ja Pikaso, on je Generalić ili Lacković). Ne bavim se muzikom gotovo uopće u poslednje vrijeme. Mada, htio bih napraviti nešto u Evropi, al’ da baš ne budem Brega... "
Napolju je debelo svanulo i mi smo posle nekih pet-šest sati krenuli da se opraštamo. Na kraju smo kao najgori turisti-fanovi zamolili da se fotografišemo. Zahvalili smo se na gostoprimstvu, seli u žutu osu i krenuli put Briža u Belgiji, za koji su nam rekli da je predivan i da ga obavezno obiđemo, ali nakon ove posete nije ostavio ama baš nikakav utisak te ga se uopšte ne sećam.

ZAR SUMNjAŠ U SVOJU DJECU: Novu, 2000. godinu dočekao sam u Njujorku. Vraćao sam se kući preko Pariza i rešio da se zaboravim tu, na jedno desetak dana. Mariji, u atelje, banuo sam oko ponoći. Radost, grljenje i : Hristos se rodi! Vaistinu! "Čoveče, pa mi smo tačno pre godinu dana bili u Amsterdamu i kod Džonija!" Pogledamo na sat. Pola jedan. To je vreme kad smo ga zvali iz onog bara. Pogledamo se. Pa red je da ga opet okrenemo. Ovog puta ja odmah uzimam slušalicu. Zvoni dva puta.
"Da?"
"Dobro veče, ne znam da li ćete moći da se setite, ali ovde jedan mladić koji je bio kod vas pre tačno..."
"Gde si bre Trifunoviću!?"
Zbunim se.
"Zapiš’o si mi zahod!"
"Šta sam!?"
"Zapiš’o si mi zahod"
Pomislim na trenutak da je definitivno poludeo u zemlji ispod nivoa mora poznatoj u geografiji kao depresija. "Čekaj, ne razumem", krenem da mučam ja, "kako sam mogao da ti zapišam zahod, ja sam čoveče bio kod tebe pre godinu dana!?"
"Jesi jesi, ja sam otišao po vino, ti u zahod, i tad si ga zapišao! No smeješ zahod, počistio sam ga davno, što ima?"
"Ništa spektakularno, novogodišnje potucanje po svetu."
"Gdje ti je ona mala?"
"Koja?"
"Ona mala, znaš ti"
Jedina mi na pamet pada sada već malo punoletnija M. V. i nešto punoletnija I. M.
"Misliš na ..."
"Ma šta ja znam, ona u koju si zaljubljen"
"Pa ni u jednu od njih nisam zaljubljen"
"Jesi jesi, zaljubljen si, nemoj meni, ti si pacov, pacov, možeš spavat’ gdje hoćeš i ložiš se na žene koje ne možeš dobit..."
Ne znam da li ste ikad bili na rendgenu. U odnosu na ovo, ništa posebno. Kao da vas slikaju za ličnu kartu.
Jeza. Recimo da je središnja konstatacija tačna. Ja mogu da spavam gde god, zaista nije problem.
Recimo da M. V. volim na jedan poseban način. Ovo treće je pak bila tema za razmišljanje koja će doći tek kasnije. Jer ni rijeka nije bila rijeka u samom početku, pa nije nužno da ne bude ponornica do kraja. Hvala Branimire. Ali pacov!? Šta pacov, zašto pacov?
Sinulo mi je mnogo kasnije kada sam nekom pričao tu priču; one večeri pitao nas je o zodijačkim znacima, godinama rođenja, i kada sam rekao svoju on je procedio: "A, ti si pacov."
Pacov u kineskom horoskopu.

I ŽIVOT SE SMIRUJE KAO MLIJEKO U ČAŠI: Branimira Džonija Štulića usudio sam se nazvati samo još jednom, negde u zimu 2001. godine. Tom prilikom pričali smo nekih sat vremena, tačnije bili na vezi nekih sat vremena, pošto je veći deo razgovora – svirao. Da, svirao. Radio je na novom materijalu koji se uglavnom sastojao od obrada starih narodnjaka. Bilo je tu i Tome Zdravkovića i Hašima Kučuk Hokija i još koječega. Onda je rekao: "Čekaj malo", uzeo gitaru i sve mi to lepo odsvirao i otpevao preko telefona. "Ovdje sam uzeo onaj intro od The night before, i onda: Pijem da je zaboravim... Zatim mi je rekao da bi žarko želeo da nađe onu staru makedonsku Zajdi zajdi, nije je čuo jedno petnaest godina, trebale bi mu riječi, "ako bih mu ih negdje mogao nabavit’. Pošto sam istu, sticajem okolnosti, doktorirao u Buretu baruta u JDP-u ponudio sam mu da uzme hemijsku i da mu je odmah izdiktiram. "Ma kakvi, nemaš ti pojma, ne možeš ti to znati", nije mi ni dao šansu. Ubeđivanje da znam pomenutu pesmu trajalo je nekih desetak minuta. Znam samo da sam izgubio živce i na kraju mu obećao još nešto, brzo zaboravih šta, nekako se žučno, nervozno i bezveze završio taj razgovor.
Šta je to zapravo bilo, podsetio me je urednik "Vremena", kad smo razgovarali o pisanju ovog članka: "Džoni kaže da si mu obećao reči one grčke pesme Ne plačite oči moje..."
Još jednom sam ostao zapanjen. Izvini Branimire ovako javno, ako nije kasno šaljem to čim prije. Tada sam poslednji put čuo Džonija, ali sam ga otad slušao i te kako. Ove godine u aprilu, krenuo sam svojim kolima iz Beograda ka Skoplju na snimanje filma u kome je trebalo da izgovorim rečenicu "Džoni je Bog", koja je otpala iz razloga što Bog nije želeo da se u tom kontekstu pojavljuje u filmu. Na deonici iza Leskovca koji sada već, čitam u novinama, zovu "crna deonica", neka skupina genijalaca je zbog radova na autoputu iz pravca ka Beogradu pustila saobraćaj u oba smera bez vidljivih saobraćajnih znakova. Sa 180 km/h sam ušao u taj deo autoputa i video crni "golf" koji ide direktno na mene. Pomislio sam da haluciniram. Oblio me je hladan znoj. Sve ostalo je bio delić sekunde. Skrenuo sam naglo u desnu traku, prosto odleteo s puta i posle beskonačnog prevrtanja po njivi izašao, zahvaljujući Bogu i švedskom čeliku neoštećen iz potpuno smrskanog SAAB-a. Sve vreme od Beograda slušao sam The best of Azra. Poslednje čega se sećam da sam čuo sekund pred ulazak u smrtonosnu deonicu obeleženu samo nekakvim čunjevima, jesu završni stihovi iz pesme Odlazak u noć:
"Grabim volan i dodajem gas
hladan znoj mi curkom nagriza vrat
paranoja
bježimo u mrak
paranoja..."
Nedavno preminuli Dragoslav Andrić je prevodeći jednu Springstinovu pesmu za svoju zbirku rok poezije Stereo stihovi, doživeo nešto slično. Jedne noći napravio je pauzu u prevođenju, seo u auto da iskulira, prošao kroz crveno i probudio se u bolnici. Kad su mu doneli svesku sa prevodima kako bi mogao da nastavi sa radom dok leži, sledio se kad je ugledao šta je bilo poslednje što je zapisao:
"Pa ćeš kroz semafor proći
a onda da si mi zdravo
nastavi samo pravo
do kraja noći..."
Zaključio je: "Neko će reći – školski primer prekognicije, dobro poznate u parapsihologiji. Ali ne, to je samo poezija. A ona je oduvek bila prekognicija."
Zar ne?
- 23:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.06.2006., četvrtak

Peticija

Ajmo ljudi potpisat peticiju, pa nije valjda da se ne može skupit 10 000 potpisa

Peticija
- 16:29 - Komentari (21) - Isprintaj - #

23.05.2006., utorak

Život običnog tempa

Boce s benzinom su napunjene
Kada krece svadbena povorka
Lutko, suvise si pila prosle noci
Svijet je suzen izmedu trepavica
Nalik na licinku sto cuci u mraku
Krade zadnje trzaje sna.

U mojoj sobi zauzimas kraljevski dio
I dok se treses kao razjebani taksi
Odnekud dopiru krici ljubavi
I psi laju u susret danu
Danu obicnog tempa
I osamnaestkaratnog razocaranja.

Putuj, putuj kroz zivot
Putuj kroz zivot s velikom glavom
Zivot obicnog tempa
I osamnaestkaratnog razocaranja.
- 09:51 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Žena drugog sistema

Ti si zena drugog sistema
Zelis da te zabavljam
Stojis iznad mojih problema
Za tebe sam tako mlad.

Ti si zena bez ideala
Ti se dajes ponekad
Pedantni cuvar svojih dilema
Jaca si od nemira.

Ti si zena drugog sistema
Zelis da te zabavljam
Stojis iznad mojih problema
Za tebe sam tako mlad.

Ti si zena finih manira
Stranih ovom podneblju
Igras kao balerina
Uzivas u pokretu.

Ti si lijepa i ja te volim
Zaboravljam obzire
Guras mi u lice dim cigarete
Ocekujes da popustim.

Ti si zena drugog sistema
Zelis da te zabavljam
Stojis iznad mojih problema
Za tebe sam tako mlad.

Ti si zena za bogato drustvo
Lupesku kompaniju
Ne dozvoljavas nikome da te mijenja
Povlacis se u sebe.

Ti si lijepa i dobro izgledas
Ja bih da te poljubim
Guras mi u lice dim cigarete
Uopce me ne vidis.

Ti si zena drugog sistema
Zelis da te zabavljam
Stojis iznad mojih problema
Za tebe sam tako mlad.
- 09:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.05.2006., nedjelja

Vrijeme odluke

Svjetlo u dnu sobe, plavicasti trag
Da li me prepoznajes, o cemu razmisljas
Dim iz cigarete nosi moje sne
Gledam tvoje oci hladne daleke

Hajde dijete otvorimo ples
Zamisli da svira najdrazi bend
Veceras igram samo za tebe
Svejedno kako, to je nebitna stvar
Ne zelim pricom da te zamaram
Ljubimo se posljednji put

Ja ti nudim srecu kao iluzionist
Tamna strana grada, govor ulice
Ljudi na peronu, sajam tastine
Ostajes u krevetu, bojis se gomile

Lice moje predodzbe, rubna fikcija
Sjena u ogledalu, krug se zatvara
Htjela bi da te nema, ali to ne ide
Htjela bi da spavas, vrijeme je odluke
- 09:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Vrijeme ljubavi

Tko te salje da me probudis
Tko te salje da me podsjetis
Sto je bilo vise nije vrijeme prolazi
Sto da radim kada zelim da zaboravim

Jezik zmije u ruci jabuka
Cije grijehe covjek ispasta
Hajde reci svoje ime kazna ili nagrada
Dio kriza koji nosim tebi pripada

Ako si od crnog vraga,sto je tako tako slatko
Ako si od samog Boga,zasto traje tako kratko
Zasto prolazi vrijeme ljubavi

Tko te salje....
Ako si...
- 09:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

19.05.2006., petak

Vrata podzemnih voda

Sretni znamen za moju malu
Tri dana sam proveo s njom
Cesta dugacka, ravna, ne vidis joj kraja
Samo tragovi puta na mome licu.

Lazni mir nedjeljnog jutra
Sugavo je dolje na dnu
Mnogo fraza, mnogo zelja u njenoj glavi
Nista od zelje da se za zivot bori.

Punom brzinom krvare egzorcisti
Zahuktali stroj na liniji smrti
Tesko je zivjeti mirno sa svojom boli
Svejedno da li je macka crna ili bijela.

Kako da ne mislim na sive eminencije
Nevidljive ubojice efikasnih ruku
Kako da ne cujem njihove usne dok mi sapucu
Ti si moj, ti si moj, ti si moj.

Zvao sam telefonom moju malu
Jutra su stvorena za to
Htio sam da mi kaze nesto lijepo
Nesto kao volim te.

Kucaj prije nego sto udes
Tajna su vrata podzemnih voda
Kucaj prije nego sto udes u njenu sobu
Jer tajna su vrata podzemnih voda.
- 00:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Voljela me nije nijedna

Kako sam rodjen gdje to
zasto smo dosli da ovdje zivimo
mogu nauciti bilo sto
neznajuci nista hocu l' biti ponovo

To sto sam bio dosad
crna zemlja pokriva
to sto bih bio nebo zna
voljela me nije nijedna

ruina nistavilo to sam ja
sto je to covjek sretna mogucnost izbora
ali tko je ona ili tko sam ja
uglavnom to mi sada zivot racun dostavlja

kako sam rodjen gdje to
hocu l' biti ponovo
to sto bih bio nebo zna
voljela me nije nijedna

zaljubio se obljubio je to je to
imao srece dobio sto trazio (voljela me)
ali tko je ona ili tko sam ja
ili kako sve to skupa mili brate izgleda

to sto sam bio dosad
crna zemlja pokriva
to sto bih bio nebo zna
pa nek odgonetava

to sto sam bio dosad
crna zemlja pokriva
to sto bih bio nebo zna
voljela me nije nijedna
- 00:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Volim te kad pričaš

Volim te kad pricas
U svom ovom ludilu
Slutnja gubi privid
Ogoljela do kostiju

Postaje stvarnost
Zaboravljena bol
Ne zelim da te odvlacim
Daleko.

Rijeci poput bajke
Smiruje (?????)
ne brini netko pamti
Sveki tren u godini

Sve veze,setnje razgovor
A ti jos razmisljes,vjeruj mi

Gledaj moju malu
Kako ide niz ulicu
Primjecujes li boju
Na njenom obrazu

Danas je prvi dan u proljecu
A ona uziva kao da je posljednji
- 00:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Visoko iznad vlakova

Okreni se za mnom ponekad
lose vibre gadjaju
moju glavu rafalom kao strojnica
Okreni se za mnom ponekad
carolija ne pomaze
isuvise mracnih lica bez imena

Dopusti sebi da se zaljubis
baci cini na ideal
Ciji je grad bez ulica
visoko iznad vlakova
ja se zovem anarhija
Okreni se za mnom ponekad
nista ne razumijem
sto pod teskim plucima budi me u svitanje

Okreni se za mnom ponekad
zelim da ti govorim
Samo treptaj oka u mukloj tisini
Pitat cu te da li znas
Zasto glupost dobija
I zasto hoces da zivis u sjeni bogova

Okreni se za mnom ponekad
lose vibre gadjaju
moju glavu rafalom kao strojnica...
- 00:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vaše veličanstvo

Cija krv to kola venama hrabrih za ciji racun lady prikrivas strah
Probudi me kad naglo osjetis zelju u sebi negdje prije odlaska
Cija krv to kola venama hrabrih kazi zbogom nek te proguta noc
Snaga snaga i mooooooooc

Cije lice nosi kameno vrijeme usred boli naviknute da vristi u snu
Poljubis li me zadnjim naporom volje upisat cu to kao svoju pobjedu
Od nebrojeno mogucnosti da se ubije covjek kazi zbogom nek te proguta noc
Snaga, snaga i moc.

Ciju samocu kriju mozak i tama cijelom duzinom praznog hola
Na vjetru miris lavande izmijesan sa zlatom

I fragment ljubavi
Stogod da se mijenja, isti su ljudi neumita pravda za slijepce u mraku
I zrtve sto tako dobro pristaju kolazu na tvom zidu majesty
Cija krv to kola venama hrabrih kazi zbogom nek te proguta noc
Snaga, snaga i moc
Kazi snaga, snaga i mooooooc.
- 00:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.05.2006., nedjelja

Užas je moja furka

Smrdljivi grad zatvara podrume
Smrdljivi grad zatvara ulice
Smrdljivi grad je zadovoljan sobom
Strukture ga dobro furaju

Ooooo Ooooo Oo

Kosijaneri trule u patikama
Muda im zaprasuju cestu
Guzice spustaju nisko do poda
Kako se oni samo dobro furaju

Oooooo Ooooooo Oooo

Jeftina mjuza teska cuga
Lutrija je njihova furka
Jeftina mjuza teska cuga
Uzas je nasa furka

Ooooo oooooo ooo

Smrdljivi grad otvara jeftine bircuze
Za sljakere sto locu ko pesi
Studenti bez diplome,zene bez ljepote.
Nezenje bez stana,putnici bez para

Jeftina mjuza........
- 13:51 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Uvijek ista priča

Kosa mi se na glavi dize i strasno me ljuti
Kada vidim da idioti postaju cijenjeni ljudi
U novinama neki frajer glasno trubi
Zaboga, recite narodu da se javnost buni.

Kazite mi tko je podoban
Kazite mi tko je opasan
Uvijek, uvijek ista prica.

Slobodnih mjesta ima samo gdje sljakeri rade
Svi bi u birokraciju, tamo su bolje place
Produktivnost ima svoje ekonomsko opravdanje
Zasto da prolijevam znoj kada dobijam manje.

Kazite mi tko je podoban
Kazite mi tko je opasan
Uvijek, uvijek ista prica.

Pijem kavu danas barem dvadeset puta
A efektivno radno vrijeme mi nije ni pet minuta
Ne nerviram se mnogo, ucim dikciju
Sa odgovornima cu sprovesti jednu dnevnu akciju.

Kazite mi tko je podoban
Kazite mi tko je opasan
Uvijek, uvijek ista prica.
- 13:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Usne vrele višnje

Prijehavsi u Zagreb zadovoljstva svega rad
Na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad
Strijele mocne ljubavi pomracile mi um
A usne vrele visnje nagonile na blud

Razmazio sam dragu, dao sam joj sve
Kad eno nje na drugome, tu bijes me obuzme
Obezvrijedila mi logiku, oskvrnula mi trud
Bez milosti me kurva nasukala na sprud

Rijec-dvije u hladu borova na hladni vraski pir
Razgovarati sa bludnicom i nije neki cin
No ono sto sam nacuo sledilo me svog
Tek izdala me mala draga srcu mom

Izgubio sam glavu, potegao noz
Trgoh ga za kragnu, isjeko ga svog
Vodjen slijepim bezumljem sludila me svog
Tek nije kuja zalud draga srcu mom

Rijesio da se branim, da objasnim svoj grijeh
Darovali mi robiju, a nade ni za tren
Pa iako me proklela, razorila mi dom
Jos volim malu bestiju dragu srcu mom
- 13:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Uradi nešto

Uradi nesto za svoju savjest
Ne misli da si sam
Kreni ostro, uzmi stvari u ruke
Zaboravi na strah.

Toliko zena koje traze tvoju pomoc
Toliko zena koje sanjare
Toliko zena koje uzdisu tiho
Ludnica je oko nas.

Uradi nesto za svoju nervozu
Smiri drhtanje
Budi kao Valentino
Ne kolebaj se.

Nema vremena za bolju buducnost
Nema vremena da predahnes
Nema vremena da zivis jos jednom
Nitko vise nije mlad.

Ma hajde, mrdni vec jednom
Ma hajde, pokreni se
Ma hajde, ucini nesto
Ma hajde ...

Uradi nesto sto je tvoja duznost
Mnogo toga znas
Nisi glupan, takvih isuvise ima
Ne ocajavaj.

Pljuni na svoju facu i postani covjek
Nek se cuje i tvoja rijec
Pljuni na svoju facu, pljuni u oci
Ne zabusavaj.

Ma hajde, mrdni vec jednom
Ma hajde, pokreni se
Ma hajde, ucini nesto
Ma hajde ...

Uradi nesto za samoga sebe
Nesto veliko
Cuvaj muda zauvijek i svuda
Drmaj zestoko.

Zatvori prolaz za trule moraliste
Zatvori prolaz za rogonje
Zatvori prolaz za feministe
Zatvori prolaz za sve.

Ma hajde, mrdni vec jednom
Ma hajde, pokreni se
Ma hajde, ucini nesto
Ma hajde ...
- 13:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.05.2006., četvrtak

To my dear

Skrivala se iza lutaka
Orosenih sjajnih ociju
Gledaj kako prica
Kao dijete u snu
Govorim ti sve po sjecanju
Zelio sam da je izljubim
Pored crkve svetog svinganja
Sto god da je razlog za kasniji slom
Ne spominji noc
Pod zutim peludom
My dear
Budenje je nesto najgore
Ispred crkve svetog svinganja
Neki sretni ljudi
Od tobacco road
Pod zutim peludom
My dear
- 19:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tople usne žene

Noci su olujne
Cudne dileme
Ulicna svjetla ravno blijede
A u mraku sobe
miris kose njene
lebdi svuda oko mene

Noci su olujne ravnodusne sjene
Kada spavam zaklanjam lice

I uvijek sanjam
tople usne zene
kako me ljube kako me ljube
Noci su olujne
nepoznate price
gasim cigaru i dizem se tiho
I nikom ne dam
da mi u snove udje
uzivam dugo, gledam je kradom
- 19:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tko to tamo pjeva

Kamo dalje rodjace
iz pijeska vire krunisane glave
Sto to rade
prde u prasinu

Cini mi se rodjace
da je standard pokvario ljude
jedu govna i sanjare

Bit ce bolje rodjace
skini medalje i napuni sale
ulici trofeja ponestaje snage

ostavljene djevojke
narkomani i bludnice
uzdaju se u tebe


blindirani brodovi
vozili te na cetiri strane
zbilja si bio dosljedan

i velikodusan rodjace
raspolagati tudjom mukom
nije mala zajebancija


- 19:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.04.2006., subota

Teško vrijeme

Tesko vrijeme za matore prijatelju moj
Na zidovima nasi tragovi
Mi kruzimo ko psi
Djevojke se ne obaziru za nama
Njihove kose bude sjetu
Dug je put do vjecnosti
I mi ga prelazimo sutke i u miru

Hej stari sjeti se i reci mi nesto u njoj
Hej stari plati gem prijatelj si moj

Tesko vrijeme za matore prijatelju moj
Uloge su davno podijeljene
I svatko ide svojim putem
Tateki piju i saplicu dok pjevaju
Zene ih zaobilaze na mah
Klinci ih rasturaju zbijeni u gomile
Oni pljuju glasno i urlaju ko zvijeri

Hej stari ..

Tesko vrijeme za matore prijatelju moj
Ljudi postaju nalik na kokosi
Slabo vide rano lijezu
A jutrom zure na kopanje
Zbijeni u gomile duhana
Dzepova usukanih od znoja dlanova
Zalaze svuda i u sve guraju nos

Hej stari

- 10:20 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Tanka crna linija

Predstava je zavrsena sljedeci put
Ne diraj moje lice ispod pepela
Sa svim svojim biserima oko vrata
ti si tanka crna linija

Pusti neka vrijeme traje zamisli
Da imam 78 godina
I namjestenu sobu s pogledom na sat
Sve je proslost iza nas

Ooooo o da da da lice ispod pepela
Ooooo o da da da tanka crna linija

Predstava je zavrsena slijedeci put
Dosegni rukom glinenu figuricu
Pravi razlog samurajskih filmova
Tanku crnu liniju

Treba li da saznas kamo odlazim
Izmisljajuci potrebu za promjenom
Treba li da saznas sve sto osjecam
Vrati se u ladicu
- 10:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Štićenik

Razdijelio sam blagoslove i smotao dzoju
Dugo sam trazio obalu
Imala je boju mojih potplata i nisam je uspio naci

A onda su me gonili neki cuvari I ruzno udarali gvozdjem u glavu
Stvarno glupi nacin da se ubije noc
Sad sam sticenik
Imam sve sto zazelim
jednom kada izadjem

Nemoj da te zateknem sa drugim u snu !
Petkom obicno ne podnosim ljude
I mrzi me da placam za cekanje u redu
I mrzim kad me zbog tog vode za ruke
I drmnuo sam onog u sivom mantilu S kurvinskim izrazom izmedju ociju
Znate li da su me poslije jebali svu noc
Moje ime vise nitko ne pamti
Javili su da sam dobio sina
U osam i pedeset iza lokalnog groblja
Prosisao sam kroz strahobalno jato pingvina
I kog vraga rade sestre u mraku
Znam samo da su zvona zvonila svu noc
- 10:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.04.2006., petak

Svjetska lada

Na Mali Kavkaz pala sjeta
Neki dan sam cisto uz put
Zavirio kroz dim cigareta
I vidjeh dobro, svi su tu.

Hajde da prosecem svoju facu
Rekoh svima glasno u brk
Pa cipelom vrha tupa
Zakacim prvog do sebe.

Cemu da pricam, braco cudna
Nista nije kao prije
U kratkom bljesku oka njenog
Iskri nesto povece.

U mome gradu mnogo toga
Sto ne volim ni u snu
Prisla mi je stara dama
Poljubila me za rakiju.

Pojma nemam sto donosi sutra
Dekintiran sam totalno
Tisina se spusta na grad
Melje me tiho uporno.

Svoje slatke godine
Lada gura svima pod nos
Zeljela bi da se otkaci
Da joj netko skine junf.

Fura imidz bolje od kriticara
Zalepugin joj je stari frend
Kao sutra ide kod maserke
I nema frke, evo nas na TV.

Pusi, pusi svjetska Lado
Mi smo tvoj omiljeni bend
Pusi, pusi svjetska Lado
Ja ti nisam neki perspektivni frend
Pusi, pusi svjetska Lado
Javit cemo ti se iz Amerike
Pusi, pusi svjetska Lado
Nocas plove brodovi.
- 11:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Suzy F.

Kada vidim Bec
Pada mi na pamet Suzy F.
Mislila je da sam lijep
Zeljela me nocu kraj sebe.

Oh Suzy F.
Danas sam tu, a sutra daleko
Oh Suzy F.
Nije mi se dopao tvoj grad.

Kada dodem u Bec
Padne mi na pamet Suzy F.
Mislila je da sam lijep
Zeljela me nocu kraj sebe
O-ho, nocu kraj sebe.
- 11:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Strankinja s plavi eyes

Da li znades da te volim
Strankinjo sa plavi eyes
Na moru kada ljeto dode
Mi smo savrseni par.

Ja ljubim tvoj dolarski dzep
I tvoju njeznu put
Konvertibilna ti si
Ja grabim sve sto das.

Come on, come on
Strankinja sa plavi eyes
Come on, come on
Strankinja sa plavi eyes.

Zadovoljstvo sto ti pruzam ja
Nenaplativ ti je trud
Mjesec dana curo u godini
Ja radim kao lud.

Daj mi samo da predahnem
Pa cu opet biti kao nov
Nezasitna tvoja cud
Hoce samo jos pa jos.

Come on, come on
Strankinja sa plavi eyes
Come on, come on
Strankinja sa plavi eyes.
- 11:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sunčana strana ulice

Tvoje lice brzo zamice
Za najblizi ugao van pogleda mog
Pitanje je da li cu te ikada vise
Al' ne razbijam glavu time, to mi nanosi bol.

Suncana strana ulice
Gledam lijepe djevojcice
Zbilja je tuzno biti sam
Na ovako fin i suncan dan.

Mnogi misle da ja radim
Rekoh sebi dobar stos
Plaha narav, eto to je
Od rada mi zlo.

U tramvaju mi masa ljudi
Bez pardona prste gazi
Pritisnuti poslom, mukom
Svako svoje dupe cuva, pazi.
- 11:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Strah od smrti

Jednog dana saznat ces
Za sve ucinjene gadosti
Ne prepustaj se melankoliji
Idi dalje.

Kad me vise ne bude
I kad dodu po mene
Ne prepustaj se melankoliji
Idi dalje.

Yes, ooh.

Na na na na
Na na na na
Na na na na
Netko uvijek nocu nastrada.

Covjek u dnu ulice
Cita krive novine
Ne prepustaj se melankoliji
Idi dalje
Melankoliji ...
Idi dalje ...
Melankoliji ...

Slabo igras bakice
Zar su tvoji poroci
Strah od smrti
I lose sjecanje
Kao
Kao da se nista nije dogodilo
Hvala Bogu
Krivi su oni drugi
Strah od smrti
Lose sjecanje
Strah od smrti
Lose sjecanje
Strah od smrti
Lose sjecanje ...
- 10:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Slučajan susret

Mirni idem u susret
Smirujem se uz put
I zvjeram oko sebe
Kao slucajno sam tu.

Mirna me vodi u bife
Sjeda kraj mene
Dok ja pricam bez prestanka
Vrijeme istice.

A ja ne zelim
Ne zelim da se blamiram.

Mirna sva u seksu
Procitala me instinktom
Kad se smije cijelim tijelom
Narod uziva.

Stizu neki ljudi
Mirna ih poznaje
Pridruzuju se nama
Onda Mirna, kako si.

A ja ne zelim
Ne zelim da se blamiram.

Slucajan susret
Lica u tami
Misli me stalno progone
Svlacim je pogledom
Zamisljam je golu
Mirna, zelim da te okrenem.
- 10:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.04.2006., utorak

Sloboda

Sloboda nije bozje sjeme pa da ti ga netko da
Sloboda nije zahvalnica procitana abecednim redom
Sloboda nije krilatica reklamnog panoa
konstruktivna kritika postojeceg stanja,
Sloboda je zena ( uzmi je... )
Sloboda nije podmetanje ideoloski zakrzljale forme
Sloboda nije podmetanje ideoloski bilo kakve forme
Sloboda nije jednostavan domaci zadatak
ona je svjesna sklada i nesklada nesavrsenih ljudi
Sloboda te ceka ( uzmi je... )

Datumi, sjecanje
Kontrola lupa vratima
Regularna predstava
Tko ne pamti, iznova prozivljava
Iznova...

Sloboda nije mizantropski odbaceno kukavicje jaje
Sloboda nije uzajamno milovanje idiotskih glava
Sloboda nije referada stanicnih setaca
ona je svjesna sklada i nesklada nesavrsenih ljudi
Sloboda je zena ( uzmi je... )
- 11:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2006  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Sve o Azri i Johnnyu...
- pjesme
- članci i intervjui (pokušat ću staviti sve koje nađem)
- knjige (''Nemam više s kim ni protiv koga'')

Kurvini sinovi

Iza prozora nemirnog sna
Osjećam njihove sjene
Gledam kako kroz zidove plešu
Kurvini sinovi...

Zatvori gubicu nije vrijedna za narod
Istresi gorčinu do kraja
Na strateškim mjestima njihovi ljudi
Kurvini sinovi...

Lutke od krvi bez trunke ideje
Ubice na cesti
Loša noć, bježim iz grada
Oni dolaze
Kurvini sinovi...

Otišao sam daleko do krajnjih granica
More je uzimalo od neba
Na drugoj strani znaci oluje
Vidio sam kako plaze u tami
Hladna noć pred velike događaje
Ne želim više da se sjećam
Znali su gdje će me naći
Kurvini sinovi...



Linkovi